Detinjstvo nekad i sad: “Sa 7 godina smo radili stvari koje deca danas ni sa 13 ne znaju”

pixabay.com

Kuća i porodica

Detinjstvo nekad i sad: “Sa 7 godina smo radili stvari koje deca danas ni sa 13 ne znaju”

Današnja se dece drže u staklenom zvonu dok roditelji pomno strepe na svaki njihov potez. Ne daj bože da se povrede. U moje vreme je bilo skroz drugačije…

Imaš već sedam godina – brini se za sebe: Znate li koje je bilo glavno obeležje deteta koje je krenulo u školu, a da nije školska torba? Ma znate sigurno – pa prošli ste to! (ključ oko vrata). Dete sa sedam godina je imalo svoj vlastiti ključ koji je koristio svaki dan jer je pre ili posle škole bio prepušten sam sebi.

Sa 7 godina smo znali sve – odrezati/namazati hleb/salamu, skuvati hrenovke, ispeći jaja, podgrejati ručak (u zdelici na peći, ne u mikrovalnoj), biti samo u kući nekoliko sati i naravno da se pritom pretpostavljalo da se tako veliki-mali ljudi osim o ručku znaju brinuti o sebi i kada je reč o razmiricama s prijateljima.

I zadaći naravno. Pa zadaća se pisala pre nego što se roditelji vrate kući jer čim su oni ušli, preleteli pogledom naše knjige iza nas se već dizao ogroman oblak prašine dok smo se ispalili van na igru. Toliko smo bili odgovorni – sami sa sobom, bez ičije pomoći.

A ako smo slučajno jedan dan ostali još koju minutu s roditeljima to je samo zato što smo se sa susedovim klincima već pošteno izigrali – kod nas ili kod njih, nakon što smo svi zajedno napisali svoje zadaće. Sa 12 godina si sposoban biti dadilja: Onaj ko je imao 12 godina bio je nadomak punoljetnosti je čuvao svu mlađariju u ulici.

Neki su tu ulogu nasledili već sa 10 i nisu se smatrali premladima za to. Naravno, nije im to baš ni bilo po volji jer su uvek imali nešto za raditi (aktivno), ali ko im je bio kriv kada su im roditelji uvalili malu decu na samo 15 minuta što se redovno produžilo na sat-dva. Nisu ni oni bili ludi.

Dok su radili nešto svoje kod nekog zanimljivog, mi smo dobili životnu priliku još malo diplomirati odgovornost. Danas su deca od maja do kraja septembra natopljena kremom za sunčanje sa zaštitnim faktorom broj maksimum, iako na suncu provode tek sat-dva. Nekada je bilo obrnuto. Provodili smo vreme na suncu – maksimalno, a mazali se tek toliko da krema ostane na nama sat-dva. I opet ništa nam ne fali.

Izvor: pult24

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top