Žalosno je kad ti novac diktira raspoloženje, ljubav, prijateljstvo, život

Svaki dan slušam neku tužnu priču o novcu.

Piše: Jelena Despot

O devojkama koje se prodaju za novac. O prijateljstvima koja pucaju zbog novca. O braći koja ne razgovaraju zbog novca ili komadića zemlje. O ubistvima zbog novca. O raspalim porodicama – zbog novca.

O nesrećnima – zbog novca. O nezadovoljstvu zbog nedostatka novca. O nezadovoljstvima zbog malih plata (i ne govorim o onima od tristotinjak maraka).

Žalosno je da ti novac diktira raspoloženje.

Žalosno je da ti novac kaže koga ćeš ljubiti i sa kim ćeš spavati.

Žalosno je da ti novac diktira s kim piješ kafe i ko su ti drugari.

I jadno.

Nisam ja neki utopista i znam da novac plaća račune. Znam da je novac potreban. I tu je tačka. Potreban je da platim ono što moram i tu njegovo diktiranje svega onoga što me definiše prestaje.

Ja sam odrasla na pričama o ljubavi kada nisi imao za dva soka pa je bio dovoljan i jedan. Ja sam odrasla na pričama u kojima se ljetovalo u šatoru. U kojem je ljubavna priča i brak mojih roditelja započeo dok je ona radila, a on studirao. Dok je ona živjela sa njegovima mamom i tatom, on bio u vojsci, a brat u pelenama. Nisu oni imali fancy stanove na dvije etaže, ali ni kukali kako je jako teško da živiš sa starcima. Oni su se voljeli, pa je sve to drugo bilo valjda manje važno.

Jeb.. novac, ako nemaš ništa drugo.

Jeb.. novac, ako te vole samo zbog njega.

Jeb.. novac. On je samo običan papir.

Jeb.. život u kojem je sve na digitron. Na saberi i oduzmi, podijeli pa iskalkuliši. Izračunaj.

Život se ne računa. Život se živi.

Onako kako ti srce kaže.

Nikada niko nije mogao da me kupi materijalnim. Ni novcem. Ni poklonom. Ni ključem od auta.

Jeste zagrljajem, poljupcem i nekim lijepim riječima. Jeste pez bombonicama, kinder jajetom i medvjedićem kojeg još uvijek čuvam.

Jeste knjigom koju najviše volim.

Jeste jednim “biće sve u redu” i “kako si”.

Prijateljice ne računaju koliko si kafa platila ti, a koliko ona. Prijatelji ne kalkulišu da sve bude ekvivalentno i kvit. Pravi prijatelji o tome i ne razmišljaju.

Ne može ti novac diktirati život. Ne može ti novac ispuniti ni kad ti je u srcu prazno. Ne može.

Nikada ono što imam ne bih mijenjala za veliki novac, jer sam srećna bila i sa jako malo, a tužna i u onim hotelima sa pet zvjezdica kada mi je falilo “ono nešto unutra”. Mene ne može povrijediti prazan novčanik. Mogu ružne riječi i proračunati ljudi. Mene nikada nije boljelo kada nemam novca već kada nemam ljubavi.

A kad imaš ljubav, imaš sve.

Ljubiti te može i majka i sestra i brat. I onaj neko samo tvoj. Može te ljubiti i ulični psić koji ti se obraduje i kada imaš nešto za njega i kada ćeš ga samo pomilovati.

Tako se i živi život, ako vas neko pita.

Izvor: Lola