Slavimo Spasovdan: Ovi običaji štite od zla, donose sreću i blagostanje na svakom koraku!

wikipedia

Kuća i porodica

Slavimo Spasovdan: Ovi običaji štite od zla, donose sreću i blagostanje na svakom koraku!

Spasovdan je slava Beograda i vreme slavlja i simbol pobede nad smrću

Srpska pravoslavna crkva sutra obeležava praznik posvećen Vaznesenju Gospodnjem, u narodu poznat kao Spasovdan.

Spasovdanili „Dan spasa“ je sećanje na dan kada se Isus Hrist poslednji put javio svojim učenicima – dvanaestorici apostola i uzneo (vazneo) na nebo.

Obeležava se 40 dana nakon Vaskrsa i uvek pada u četvrtak.

Prema narodnom verovanju Spasovdan može da spasi kuću od nevolje, a decu od bolesti. Stoga ne radi se nikakav težak posao.

Po hrišćanskom narodnom verovanju, vaskresenjem, Gospod je pokazao kako je jači od smrti i nakon Vaskrsa je sa njima proveo 40 dana podučavajući ih kako da šire veru i njegovo učenje.

Nakon toga, po predanju, popeo se na Maslinsku goru i uzneo na nebo.

Pre toga, učenicima je rekao: „Idite po svemu sveti i propovedajte Evanđelije svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen“.

Tako su apostoli proneli vest o Isusovom čudu u svet i tako počeli da spasavaju čovečanstvo – odatle naziv Spasovdan.

Mnogi lepi običaji se vezuju za Spasovdan, a sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.

Bio je praznik ratara i stočara. Prema verovanju, na ovaj dan, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom useve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo useve. Zato je ponegde ostao običaj da se za Spasovdan obavezno kolje jagnje, kao žrtva svecu.

Krst je sastavni deo Spasovdanskog rituala. Narod u nekim krajevima još uvek veruje da na Spasovdan svako obavezno treba da od leskovih grančica napravi krstić. On se onda stavlja na livade, njive ili na krovove kuća, svuda gde je potrebna zaštita od demona i loših čini. Stari su verovali da će upravo ovi krstići da sačuvaju od zla preko cele godine one koji su ih napravili.

Pre zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise – osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vencima cveća i darujući raznim đakonijama.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsekao zapis na svojoj njivi u nameri da ga iseče za kapiju, grom udario u dvorište gde je ležao posečeni zapis, baš kada je ženio sina, i rasterao svatove.

Ponegde se čak i verovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom deca umirala, dok najpre nerazdele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje dece, jer će, u suprotnom, na onom svetu deca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.

Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mleko od od Nove godine do Spasovdana, a verovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju a deca da se kupaju pa to nisu tog dana ni činili.

Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi dremalo čitave godine.

Na taj dan bogatiji su posle odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gde se narod okupljao i veselio.

Bio je i običaj da se na Spasovdan, pre sunca, kupa u reci ili moru.

Na Spasovdan, verovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu videti vampiri.

Izvor: Stil.Kurir

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top