Ovako se ljubav piše

Ljubav i seks

Ovako se ljubav piše

E moja ljubavi, na velike muke si ti mene stavila. Taman kad sam te našao, upoznao i zavolio, osetio da si biće koje sam tražio celi svoj život … Voleo bih i ja da se mogu smejati, i tebi i sebi, i nama zajedno, i glupostima i mukama i svemu o čemu smo započeli priču, a ništa do kraja ispričali, otvorili bezbroj tema i ponešto rekli ali uvek nas nešto prekine, zaustavi ili zasmeta. Za sve što bi nas dvoje mogli jedno drugom da kažemo, obojimo, osvetlimo, pojasnimo, upitamo, ulepšamo … trebalo bi zaista živeti u blizini i živeti godinama. A pitam se kako i gde da ih tražimo i nađemo.

Kad sam bio mlad govorio sam da želim da nađem nekog ko će mene učiti, a ne ja nekoga. Ko će biti bolji od mene po svemu, ko će s lakoćom moći da prati moj tok misli i da ih produži, postavi u pitanje ili negira svojim argumentima. Ko će da me zavrti svojom pronicljivošću i samim svojim postojanjem, umećem ljubavi do drugih, ne samo do sebe i lepotom življenja života. Život koji nam je dan je namenjen tome da ga svakodnevno ispunjavamo nečim lepim, ukrašavamo najbolje što umemo, ulepšavamo svim raspoložljivim sredstvima koje su nam dane. Ali to je većini tako prokleto teško ili misle samo na sebe.
Želeo sam da dobijem pravog sagovornika. Nisam nikad želeo da ja uvek budem prokleto u pravu iako su mi mnogi priznali da im je to vreme pokazalo. Sve mi se stalno vraćalo kao bumerang – uvek sam u životu na kraju morao da vaspitavam, učim, objašnjavam, brinem o drugima na razne načine, da odgovaram na njihova pitanja, ublažavam njihove strahove, odagnam i razrešavam njihove traume i čuvam ih od njihovih vlastitih greški.

I onda sam otkrio tebe. To o čemu sam sanjao sve te godine. Drugačiju, a istu, jednostavnu a komplikovanu, veselu a tužnu, brižnu a naizgled grubu, jaku a osetljivu, mudru a blesavu, obučenu u crno a svu obojenu najlepšim bojama u duši … Svega ima u tebi ali sve u pravom trenutku i onako kako treba, sa urođenim osećajem za drugog. Treba to znati, nikad nije svejedno šta, kad i kako nešto dati, uraditi, izgovoriti. I tu si ti životni velemajstor.

Pitam se i zašto me dosad niko nije voleo tako kao ti. Voleli su me neki ljudi i pre ali niko tako otvoreno, nesebično, srčano, toplo i nežno. Svi su pored toga redovno zaboravljali na mene jer su pre svega očekivali moju pomoć i videli samo moju snagu. Doživeo sam od bliskih ljudi da su mi bukvalno rekli – a, ti si drugačiji, to za tebe ne važi. Šta ne važi?? Pa šta sam to ja, kao da sam neki jupiterijanac ili možda vampir, ne znam šta bi to uopšte trebalo da znači.

Ti si prva koja mi daje, a ništa ne traži, koja me je upoznala tako reći začas i bez puno objašnjavanja. Sve vidiš, a kao da i ne gledaš, samo onako malo kriomice. I sve ti je jasno, kao nekad i meni, ali ti sežeš dalje, više i bolje. Našao sam te konačno. Tvoja ljubav se vidi, oseća, kao da me miluje po kosi i drži stalno za ruku. I tako je lepo to osećati da deluje zaista nestvarno. Nisam ja navikao na nešto tako lepo.

A trebaš i ti mene, sad možda najviše. Savršeno mi je jasno koliko se trudiš da ne pokažeš kako ti je i šta sve preživljavaš. U glavi mi je haos od brige i samo uzalud pokušavam da ovdje funkcionišem normalno, jer sam stalno kod tebe. Ako ne mogu da te držim za ruku ne znači da te ne nosim svuda sa sobom. Ti si moje najveće životno čudo i moraš to i ostati. Volim te kao što nisam nikoga pre, drago moje prekrasno biće.

Izvor: Buka

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Ljubav i seks

Popularno

To Top