Tek kad postaneš roditelj, shvatiš da je tvoj tata ipak voleo čokoladu

pixabay.com

Kuća i porodica

Tek kad postaneš roditelj, shvatiš da je tvoj tata ipak voleo čokoladu

Važno ti je da samo da možeš usrećiti svoju decu. I ako to znači da radiš tri posla, i ako to znači da nisi godinama kupio novi parfem, ili ti, mama, novu maskaru. Kad ti postaneš roditelj, sve što si do tad imao postane nekako bespotrebno. Baš kao što je tvojim roditeljima bilo bespotrebno sve, osim tvoje sreće.

Kad postaneš roditelj, odjednom shvatiš da je tvoj tata zapravo celo vreme možda ipak voleo čokoladu. Da je tvoja mama sigurno želela i modernu frizuru, i onu krofnu za doručak, i onu debelu jaknu koja joj se baš svidela, ali je ipak odabrala tanju.

Biće dobra, rekla bi. Onu debelu perjanu dobio si ti. Kad postaneš roditelj, ne možeš se setiti kad si zadnji put kupio jagode za sebe, ni kad si pojeo poslednju palačinku koja je ostala na tanjiru. Možda eventualno kad si se dobro uverio da je neće niko drugi. I tek onda ti prođe kroz glavu kako je tvoj tata uvek jeo samo palačinke s pekmezom. Ili prazne. Baš je nekako voleo prazne. Zar to nije bilo zato što on ne voli čokoladu!? Ne, to je verovatno bilo da bi one s čokoladnim namazom ostale tebi.

Je li mamino “Ja neću, nisam gladna” stvarno uvek bilo istina, ili se bojala da je skuvala premalo? Ili ono “Ma prejela sam se, neću ja kolače”? Je li tata baš voleo one manje lepe delove mesa, ili je hteo da najbolji komad pojedeš ti? O da.

Svi odgovori ti se sami poslože kad jednom postaneš roditelj… Pre ćeš priuštiti detetu nego sebi Verovatno si, kao i svi, imao fazu u kojoj si mislio da su tvoji roditelji staromodni. Zaboga tata je uvek nosio one na pola raspadnute patike, a ni mama dugo vremena nije obnovila garderobu.

Da, tako misliš kad si tinejdžer. Ali kad ti postaneš roditelj, shvatiš da su oni bili ‘staromodni’ jer su se trudili da ti budeš u korak s modom. Kad si bio dete, da imaš onu igračku koju si žarko želeo. Kad si tinejdžer, da imaš one patike koje nosi pola škole. Kad kreneš na faks, da imaju novca sa strane da ti gurnu u džep kad izađeš s društvom.

Ne trebaju tati nove tenisice ni mami nova torba. Tati i mami je dovoljno da ti imaš sve što ti mogu dati. Bilo da ti sada kao roditelj imaš skromna primanja ili možeš priuštiti i sebi i deci baš sve što treba, ja znam, čitatelju, da ćeš pre priuštiti detetu. I tu smo svi isti.

Sećam se vremena kad je moj tata morao mesecima odvajati od plate da bi mi kupio Barbiku. A onda se sećam i ‘boljih’ vremena kada nam nije ništa falilo, ali svejedno sam kad bi me odveo u kafić ja pila sok, a on ‘1dl mineralne’ jer nije baš voleo sokove. Imali smo dovoljno, imali smo i previše, ali ta navika mu je ostala. Mog tate sad nema, a ja sam postala majka. I nikada neću saznati je li on možda ipak voleo sokove, ili barem čokoladu…

Nisu želeli da primetiš kad imaju, a kad nemaju novaca. Za tebe su uvek imali. Moja majka i danas, iako je ona baka, a ja odrasla žena koja živi u drugom gradu, svakodnevno brine imamo li mi sve što nam je potrebno. I u stanju je dati sve što ima da bi nama bilo dobro.

Da, dete si i kad odrasteš, sve dok imaš biti čije dete. Sećaš li se vremena kad je tvom tati navodno omiljeno jelo bilo jogurt i sendvič, a ti si imao nekoliko odabira za svaki međuobrok u danu?

Sećaš li se da su ti uvek dozvoljavali da umesto kusura uzmeš žvake, iako bi im taj kusur možda jako dobro došao? Nisu želeli da primetiš kad imaju, a kad nemaju novaca. Za tebe su uvek imali.

Sećaš li se kada je došlo doba nove tehnologije i ti si imao dosta dobar mobitel, a tvoji roditelji ga ili tada još nisu imali uopšte, ili su imali neki stari model zbog kojeg ti je bilo neugodno? Sigurna sam da se sećaš. A sad, kad si i ti roditelj, i to verovatno ipak blagoslovljen situacijom da ne moraš zakidati sebe da bi detetu ispunio sve potrebe, ipak se na neki način zakidaš. To se kao neko nepisano pravilo ili prešutna tajna prenosi iz generacije u generaciju. I nije ti važno kad si zadnji put posetio frizera niti koliko imaš pari cipela.

Važno ti je da samo da možeš usrećiti svoju decu. I ako to znači da radiš tri posla, i ako to znači da nisi godinama kupio novi parfem, ili ti, mama čitateljice, novu maskaru. Kad ti postaneš roditelj, sve što si do tad imao postane nekako bespotrebno.

Baš kao što je tvojim roditeljima bilo bespotrebno sve, osim tvoje sreće. Možda si ti jedan od onih koji misli da to nikad nije osetio na svojoj koži, i imaš sve što poželiš, bez potrebe da razmišljaš kome to dati – sebi ili detetu. Ali dati ću ti banalan primjer da smo svi mi roditelji isti. Zadnja banana u košari s voćem. Uzeo bi je, ali ti prođe kroz glavu da će te možda klinac baš za pola sata tražiti bananu. Ostavljaš je. Uzimaš narandžu, njih je više. Ionako baš nešto i ne voliš banane. Isto kao što moj tata nije voleo čokoladu.

Izvor: MissMama

 

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top