Tata zna šta ti treba i pre nego što ga pitaš

pixabay.com

Kuća i porodica

Tata zna šta ti treba i pre nego što ga pitaš

Moj tata skoro nikad ne plače.

Ja sam ga videla samo jednom, kada je umro moj stric (a svi smo tada mnogo plakali).

Možda je nekad i plakao u svojoj samoći, da ga mi ne vidimo. Ali tamo odakle on dolazi, tamo se nije plakalo, on je bio muškarac i morao je da stoji stabilno na zemlji.

Moj tata je znao da bude strog. Znao je da mi zabrani nešto i sigurna sam da je imao i dobar razlog za to. Međutim, nije znao baš dobro da ga pretoči u reči, pa je bilo dosta onog „Zato što ja tako kažem“.

Moj tata je hrabar. Znao je da se upušta u mnoge naporne poslove i  izazove da bi nama bilo bolje, a posle i da da sve od sebe kako bismo mi znali da je pošten i vredan, što smo mi shvatali od početka i nikad nismo ni posumnjali.

Moj tata sve zna. Nije bilo pitanja koja sam ja u detinjstvu postavila, a da on nije znao odgovor na njega. Posle mi je priznao da nije baš sve uvek znao, ali da se trudio da se to ne vidi jer se ljudima ne sme pokazati slabost.

Moj tata je moj heroj. Ali nije on moj heroj zbog ovih pobrojanih stvari. Zbog njih je možda bio nečiji drugi heroj, svoje zemlje, svoje firme, svojih roditelja, mada sam mu zahvalna i za sve njih.

Moj tata je moj heroj zato što je strpljivo sa mnom radio zadatke iz matematike, fizike i hemije, satima, danima, kroz osnovnu i srednju školu, i ni jednom mi nije pokazao da mu je teško.

Moj tata je heroj zbog mojih prvih vožnji automobila prilikom kojih je sedeo pored mene i na mene prelivao smirenost. Ni jednom nije podigao glas 🙂

Moj tata je moj heroj što mi donosi paradajz koji obožavam. I što u svojoj bašti zbog toga uzgaja 6 vrsta paradajza. I što uvek zapamti šta sam rekla da volim da jedem, pa mi to donose sledeći put. I sledeći. I sledeći.

Moj tata je moj heroj jer je razumeo moje nesigurnosti i znao na pravi način da reaguje na njih. Tad sam otkrila da je i on ponekad bio nesiguran, zamislite!

Moj tata je moj heroj zbog načina na koji se ophodi prema mojoj kćerki. Zbog nežnih reči, zato što je češlja i pravi joj repiće, što dugo priča sa njom telefonom (iako ona nema ni dve godine),  zato što je spreman da milion puta napiše nešto na piši-briši tabli, samo da bi ona to obrisala.

Moj tata je moj heroj zbog poljupca u nos svaki put kad se sastajemo i rastajemo.

Moj tata ne priča mnogo o emocijama. Možda mi se zato urezalo u pamćenje jedno jutro na autobuskoj stanici u mom gradu pre mnogo godina, kada me je pratio na autobus za Beograd i rekao: „Znaš da te tata voli“. Onako, iz čista mira.

Moj tata ne priča mnogo o emocijama, pa možda zato ni ja ne znam lepo da pričam o emocijama sa njim. Ali mislim da zna da ga volim!

Za mog tatu, i sve one tate sa ovog podneblja koje liče na mog tatu 🙂

Preuzeto sa: dnevnadozamentalnogzdravlja. wordpress.com/Marija Kuzmanović

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top