Hoće li ova priča probuditi ljude: Svaki put kad zaplačem setim se ovih reči!

pixabay.com

Lifestyle

Hoće li ova priča probuditi ljude: Svaki put kad zaplačem setim se ovih reči!

Jedna novinarka i pesnikinja je kroz memoare podelila svoju priču borbi sa mentalnom bolešću, ali je brinula kako će njiga biti prihvaćena

Poslednji put sam se dobro isplakala na kuglanju, u januaru ove godine. Sećam se jer je to bilo nakon objavljivanja mojih memoara i prve knjige. Osećala sam navalu emocija i plakala većinu dana. Kroz te suze sam na kraju uspela da pronađem mir. Ali trebalo je isplakati se, kaže Candis Y. McDow, novinarka, pesnikinja i autorka knjige ‘Half of the Battle’.

To nije bila savršena priča, ali pokušala sam da budem što transparentnija i iskrena. Kada sam objavila taj roman, u meni se javio ogroman nalet teskobe. Da stvar bude gora, moja najbolja prijateljica iz detinjstva osetila je da sam je prikazala kao lošu drugaricu kada je pročitala knjigu, te su me preplavile emocije zbog kojih počela da preispitujem sebe.

Hoće li moja priča probuditi ljude? Da li je jasno šta pokušavam da prenesem na stranice knjige, pitala sam se.

Pitala sam i hoće li ljudi primiti moju priču onako kako sam nameravala ili će da mi sude. Svakog trenutka sam bila sve skeptičnija i počela sam da sumnjam u sve. Preplavio me je strah i usledile su suze. Mučila me je odluka da uopšte deliti svoju istinu s ljudima. Ali, kada sam izdvojila vreme da se izborim s osećanjima, osetila sam se jačom i spremnijom za izlazak pred svet – priča Candis.

7 znakova emotivne zrelosti: Jasni pokazatelji da savršeno kontrolišete svoje emocije!

foto: Shutterstock
Suze su ‘izgovorile’ sve što nisam mogla. S tim emocionalnim oslobađanjem osećala sam se da mogu čvrsto da stojim u svojoj istini i samouvereno se prepustim umetnosti da govori sama za sebe.

Lako saosećam s ljudima i mogu da osetim njihovu bol.Verujem da sam to nasledila od svoje majke. Plakala je dok je gledala filmove, TV emisije, razgovarala s nepoznatim ljudima i tokom prekretnica u mom detinjstvu. Sad kad sam u tridesetima, primećujem da sam sve sličnija njoj, što i nije loše.

Danas mogu da plačem zbog dobrog, lošeg, pa i svega između toga.
Mislim da je to zato što se, kako postajem starija, više brinem o svom životu i tome kako utičem na druge. Više razmišljam o tome kakav trag želim da ostavim na Zemlji.

Jednom sam čula kako starija žena govori: ‘Suze su samo tihe molitve’ i svaki puta kad zaplačem, setim se tih reči. Ponekad, kad su stvari izvan vašeg nadzora, ne možete učiniti ništa drugo nego pustiti da se dogode. Baš kao kiša, suze deluju kao sredstvo protiv lošeg raspoloženja, ispirajući prljavštinu i nakupljene emocije, uz otvaranje za neke nove. Promena perspektive može pomoći da stvari vidite u novom svetlu.

Pustite suze da teku

U ovim godinama se ne suzdržavam od potrebe da zaplačem. Naučila sam da mi suzdržavanje od emocija ne ništa dobro ne donosi. Pozdravljam suze kad dođu, jer znam da ću se, nakon što se stvari slegnu, osećati puno bolje. U svojim 20-im bi se stidela da to kažem, pa sam ponekad pokušavala da sakrijem, ali sad u 31. godini, više se ne sramim.

Zato, sledeći put kad osetite potrebu da zaplačete, pustite da vas preplavi taj nalet. Osetite, udahnite i zadržite taj osećaj, jer ste doživeli nešto posebno. Nema potrebe da se stidite. Nemojte dozvoliti da vam iko govori o vašim osećanjima, ili o tome kako biste trebalo da se osećate. Vaše suze su vredne.

Ne kažem da da treba izaći i tražiti stvari zbog kojih ćete plakati, ali kad nastupi taj trenutak, zagrlite ga bez otpora. Te suze će možda delovati kao sredstvo za ozdravljenje koje će vam pomoći u trenutku kad vam to najviše treba, zaključuje autorka za portal Healthline.

24sata.hr

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Lifestyle

Popularno

To Top