Charles Bukowski: Nisam prestao da mislim na tebe

I mislim na tebe Ali ne tražim te.

Nisam prestao da mislim na tebe,

Volio bih ti ovo reći.

Želio bih ti napisati da bih se želio vratiti,

da mi nedostaješ

i da mislim na tebe.

Ali ne tražim te.

Čak ti i ne pišem.

Ne znam kako si.

Nedostaje mi da to znam.

Imaš li planove?

Jesi li se danas nasmiješila?

O čemu si sanjala?

Da li si se odjavila?

Gde ideš?

Imaš li snove?

Jesi li jela?

Htio bih te pronaći.

Ali ja nemam snage.

I nemaš ni ti.

I onda uzalud čekamo.

Razmislimo o tome.

I zapamti me.

I zapamti da mislim na tebe,

da, ne znaš,

ali ja živim svaki dan,

ono što pišem, pišem o tebi.

I zapamtii da su potraga i razmišljanje dvije različite stvari.

I mislim na tebe

Ali ne tražim te.

Henry Charles “Hank” Bukowski Jr. rođen je u Andernachu 16. avgusta 1920. godine, a napustio je ovaj svijet u San Pedru 9. marta 1994. godine, bio je sjajni američki pjesnik i pisac njemačkog porijekla.

Njegova dijela su “klasifikovana” u književnu struju koja je, čini se, stvorila prljavi realizam, jer su njegova stvarna iskustva, zloupotreba alkohola i seks opisani bez previše riječi.

Charles Bukowski jedan je od onih autora kojeg ljudi ili mrze ili ga ludo vole, nema sredine, a možda je to i htio, cinično i nekonvencionalno, slobodno, samotno, provokativno i antisocijalno; njegove pjesme su pune emocija i osjećaja koje je on uspio da savršeno, ponekad čak i pretjerano savršeno napiše, njegove riječi udaraju i ostavljaju zapanjene jer daju previše realnu viziju života.

Ali pjesma “Nisam prestao da mislim na tebe” nešto je posebno, može se tumačiti na različite načine, može se odnositi na dijete, ljubavnicu, prijatelja, ali i na sebe ili na snove izgubljene na putu.

Ovo je valjda bio komplikovan susret Bukowskog sa primateljem pjesme (za koju mi ne možemo da znamo) mnogi misle da je ljubavna pesma, jedna od onih prgavih, koja govori o konačnoj ljubavi, ali iskreno poznavanje repertoara umjetnika me navodi da posumnjam u da je ovo njegovo kupanje u šekspirovskom bolu.

Foto: bebamur.com

Lično volim da mislim da je autor mislio na ženu izgubljenu s vremenom, ali ne ljubavnicu, već prijateljicu, na jednu od onih koja ne zaboravlja ali više i ne traži, nezavisna, snažna i uporna žena koja takođe izaziva određeni strah, ali koja bi učinila bilo šta za istinskog prijatelja.

Mislim da ju je posvetio svojoj prijateljici na koju misli, ali je ne traži; indirektno je pita kako je, šta ona radi i kakve planove ima, brine za nju, ali nema snage da se suoči sa njom.

Ovo je možda čak i tužnije od bilo koje ljubavne priče. Možda je Bukowski htio posvetiti ovu pjesmu svima u rečenici “ne znaš, ali ja živim svaki dan, ono što pišem, pišem o tebi.” mislim da je mislio na to da su njegova dijela imala sopstveni život, daleko od klasicizma na koji nas je književnost navikla.

Učinite ovu pjesmu vašom i potražite onoga na koga mislite … 

Preuzeto sa: bebamur.com