Sigurno ništa neće biti isto poslije virusa, ali postoji nešto što možemo da uradimo već danas

Sigurno ste bezbroj puta u posljednjih nekoliko mjeseci čuli komentar da nakon korone više ništa neće biti isto. I ja sam siguran da neće. Ali isto tako, svijet neće stati.

Siguran sam, takođe, da su male stvari postale toliko važne, a velike zanemarljive. Ko danas razmišlja o desetogodišnjem poslovnom ili ličnom planu? Ko danas planira odlazak negdje na duži period i ko danas razmišlja o tome kakav će mu život biti za 30 godina?

Ako ništa drugo, korona nas je naučila, ili nas i dalje uči, da živimo za danas, za sada i za ovaj trenutak. Jer je to jedino što realno imamo. Juče je prošlo, sutra je neizvjesno. Ostaje nam jedino danas. I korona nas je naučila, ili nas i dalje uči, da češće govorimo „hvala.“

Svakome.. Svima… I za sve…

Za vrijeme „lockdown-a“, u martu i aprilu mjesecu, svaki dan sam slušao i čitao nezadovoljstva ljudi zato što po cijeli dan moraju biti u kući…. sa svojom porodicom… sa majkom ili ocem…. sa svojom djecom. A možda im je korona htjela reći da je to jedini trenutak u skorijoj ili daljoj budućnosti u kojoj će moći da poboljšaju svoj odnos sa partnerom, provedu mnogo kvalitetnog vremena sa djecom, ili po posljednji put budu uz svoje roditelje. Možda je ovo trenutak da kažemo „hvala“ upravo za ovo vrijeme i ove prilike.

Statistika kaže da u Bosni i Hercegovini godišnje na putevima izgubi život oko 400 osoba, odnosno oko 33 osobe mjesečno. Možda je korona u martu i u aprilu pomogla da se spasi 66 potencijalno mladih života. Možda je i ovo trenutak da kažemo „hvala“ za spašene živote.

Neki će reći „ali je zato od korone umrlo 200 ljudi…“ Tačno, na žalost, umrlo je. Ali je umrlo i od sezonskog gripa, infarkta, moždanih udara, karcinoma…

Koliko puta kažete „hvala“ zato što ste se ujutro probudili? Zato što vidite i čujete? Zato što vas ništa ne boli? Zato što hodate na obe noge i imate obe ruke? Zato što postojite. I opet će mnogi reći „ali to se podrazumijeva.“ Ništa se ne podrazumijeva.

Jedan izuzetno mudar čovjek, koji je promijenio moj život iz korijena, nedavno mi je dao odgovor na pitanje o kojem sam dugo razmišljao: šta nam je u životu određeno sudbinom, a šta je do nas? Odgovorio mi je jednostavno, kao i obično:“Sudbina je dan kada si rođen, dan kada umireš, ko su ti roditelji i da li ćeš u životu imati potomstvo. Sve ostalo je do nas.“

Ako vjerujete u ovu tvrdnju kažite češće i više „hvala“ za sve što danas jeste, za sve što danas imate i za sve čime ste danas okruženi. Čak i ako je oko vas trenutno mnogo toga lošeg, sigurno ćete naći i nešto dobro, samo ako se potrudite. Jer, ipak je do nas…