Život bez mame nikad ne postaje lakši

pixabay.com

Lifestyle

Život bez mame nikad ne postaje lakši

Danas dok sam listala Facebook, naišla sam na objavu nekog ko je iznenada ostao bez oca.

Bila sam toliko duboko tužna zbog njih, znala sam njihovu bol. Srce mi se steglo i osećala sam kao da ću se onesvestiti. Suze su mi tekle niz lice.

Prošlo je godinu i po od kako sam iznenada izgubila mamu, ali nekim danima mi se čini da je to bilo tako davno. Ali postoje dani kao što je danas kad mi se čini da je to bilo juče i prosto me obuzme tuga.

Neverovatno je da nam nekako naši umovi omogućavaju da nastavimo sa svojim životom čak i kad im se oduzme veći deo.

Čini se da jedan život staje, a drugi počinje. Novi život bez njih. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja svakog dana mislim na mamu. Nedostaje mi njen miris, zagrljaji.

Njeno preglasno cviljenje kad je uzbuđena. Nedostaju mi borbe, napetost, bol koju nikad nismo imali priliku da rešimo. Nedostaje mi sve.

Kad je umrla, počela sam da nosim njenu odeću i to radim svakodnevno. Čak i košulje na kojim se nalaze male rupice, ne mogu da ih pustim jer me podsećaju na nju. Neke i dalje mirišu na nju.

Deo mene se uvek nasmeši, kao da je ona sa mnom- na neki drugačiji način.

Uvek sam volela njen rukopis, kopirala sam ga kad sam bila dete- a kao tinejdžer kako bih pobegla sa nastave. Bila je tako jedinstvena.

Pronašla sam čestitku koju je dala mom suprugu na Dan očeva neposredno pre njene smrti. To je bila jedina čestitka koju sam sačuvala. Jedina… hajde sad da pričamo o krivici.

Za zapisinik, ne bacajte sve čestitike svojih najmilijih. Sačuvajte nešto. Osetićete snažno žaljenje kad ih više ne bude bilo.

Srećom, moj neverovatni muž ju je sačuvao. Završila se sa “ljubav zauvek” i znala sam da je to sve što mi treba. Istetovirala sam je na ruci i svaki dan gledam njen rukopis. Kad gledam svoju tetovažu srce mi poskoči, ali na dobar način.

Najsmešniji deo tetovaže je to da ih je ona mrzila. Verujem da bi je volela zbog udobnosti koju mi pruža. Ili možda zato što se radi o njoj. Ne zavaravajmo se, verovatno bi joj se svideo najviše taj deo.

Ozbiljno, tuga nije nešto što se samo tako završi. Tuga nema vremensko ograničenje. Rastemo da bismo živeli s tim i ona ostaje s nama koliko god treba. Neki dani su lakši od drugih, a drugi dani poput današnjih, pružaju osećaj kao da se svet završava jer nam toliko nedostaju.

Nošenje njene odeće i tetoviranje rukopisa na mojoj ruci, to je nekoliko stvari koje me drže u jednom komadu u ovim mračnim danima, ali mi takođe donose neizmernu radost u dobrim danima.

Uvek će mi nedostajati, uvek ću želeti da njen život nije prekinut i oduzet od života moje dece.

Ali to se dogodilo, nje nema, a ja učim da živim ovaj novi život bez nje, baš na način koji je jedinstven za mene.

herviewfromhome.com/Lola

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Lifestyle

Popularno

To Top