Marina Radoš: Zašto žene mrze žene koje se bore protiv nasilja nad ženama

Nažalost svojih roditelja, u posljednje vrijeme i same sebe, novinarka sam i tijekom dana nagledam se toliko smeća iz ljudskih usta i tipkovnica da me ne može oprati ni sveta voda, ni poezija, ni sredstvo za dezinfekciju.

I dalje ne odolijevam ne čitati komentare ispod vijesti koje se objavljuju i svaki dan upoznajem prirodu i društvo u kojemu živim.

Istinabog, ne postoji niti jedna javna osoba na Balkanu o kojoj njezino pleme nema ružnu riječ, izmišljeni trač i pogrdan izraz. Ipak, u pljuvanju i vrijeđanju redovito vode žene – i to protiv žena koje, pazite ovo sada – žele zaštititi druge žene.

Kada je jedan voditelj na jednoj nacionalnoj televiziji za 17-godišnju djevojku rekao da će „uživati u njezinim hlačicama“, ekipa na Facebooku nije sasula drvlje i kamenje na njega, nego – pazite ovo sada, na ženu iz javnog svijeta koja je zatražila ispriku od javnog servisa. Što se, pobogu, ona ima petljati? Što ta frustrirana žena želi? Ugasite je!

Kada je jedan YouTuber djevojčicu od 14 godina nazvao narkomankom i kurvom druge djevojčice nisu sasule drvlje i kamenje na njega, nego, pazite sada – na djevojčicu koja je objavila njegove poruke u kojoj joj traži gole fotografije i seks.

Kada na Balkanu neki kreten objavi gole slike svoje djevojke muškarci navijaju za njega. I to nije toliko čudno. Čudno je što za njega navijaju i žene – uvjerene da je nesretnica zaslužila takvu sudbinu jer se nekad uslikala gola ili voli seks.

Nemoguće je ne zapitati se zašto žene ne vole žene koje žele zaštititi žene. I tko su uopće te mrzilice.

Prva skupina žena zasigurno je ona koja smatra da njoj nikada neće zatrebati zaštita društva. Ona je nepogrešiva, ne slika se gola, ljubav vodi u misionarskoj pozi, moli se, sjedi i osuđuje. Sigurna je da je muž nikada ne bi udario, a ako se to i dogodi – prešutjet će znajući da joj to nitko neće vjerovati ili da će od svog plemena biti optužena da je sama kriva.

Druga skupina žena su društvenoaktivne žene koje postoje da bi se dodvoravale muškarcima. Za mušku pažnju one će napraviti sve. Voljet će nogomet, zato što ga muškarci vole. Nosit će haljine koje muškarci vole. Patit će kako muškarci vole i mrzit će žene koje muškarci mrze. One će, uvjerene da feministice postoje da bi mrzile muškarce, mrziti feministice. Tako će ih muškarci više voljeti, kužite?

Treća skupina žena koje mrze zaštitnice žena su one koje žale što nikad nisu podignule svoj glas. Što su svoju pamet zakopale još prije dvadeset godina i ostale u zoni komfora koja je topla i smrdljiva. To su žene koje su strašno htjele da ih netko sluša, da ih netko uzima u obzir, da njihova riječ vrijedi. Žene koje ne mrze ljepše od sebe, nego pametnije i hrabrije.

I ja imam osjećaj da me mnoge žene mrze. Najviše kada radim i pišem da bih zaštitila neku drugu ženu i njezino pravo da priča, da piše, da se seksa, da misli. Pa i da se slika gola.

Tako je malo ženske ljubavi za žene. Strašno, tužno, beznadno malo.

Sljedeći put kad se zapitaš odakle u ovom društvu pritisak da se udaš, u misionarskoj pozi napraviš sina, svaki dan skuhaš ručak, prihvatiš sve mane svog muža, sve zahtjeve oca, ne pomisliš nikad na razvod, na slobodu, na tvoju sreću ispred sreće tvog oca i sela – ne traži odgovor u muškarcima. Traži odgovor u ženama koje su kamenovale žene koje su se borile za tebe.

Lola/Marina Radoš