Znaš li kako ruka može da ti se zgrije u džepu njegovog starog kaputa?

Iskoče na društvenim mrežama mnoge stvari. I razne budalaštine koje htio, ne htio, detektuješ.

U moru bizarnih stranica koje ne pratim, a i prečesto vidim su stranice na kojima se nešto traži ili nudi, ili na kojima djeca (nadam se) traže svoje simpatije. Pa tako neki dan djevojka anonimno traži muškarca koji joj je mahao iz auta. Sebe je opisala kao djevojku u crnoj jakni SA KRZNOM.

Ljudi kao ljudi, odmah su u tome pronašli temu za zajebanciju i sprdnju sa djevojkom.

Jedan od malicioznih komentara je glasio kako to na jakni sigurno nije krzno već neka jeftina verzija sa pijace.

Što bi moja baba rekla „u moje vrijeme“ smo se svi oblačili na pijaci jer butici gotovo da nisu ni postojali i nije to bila nikakva sramota.

Vrhunac luksuza je bila ako sebi možeš priuštiti farmerke iz jednog srbijanskog butika (da ga ne imenujem).

No niko te nije ismijavao ako su tvoje sa pijace. Nije ismijavao ni ako nosiš bratove, sestrine ili od komšinice sa sprata iznad koja je ona prerasla, a očuvane.

Niko te nije ismijavao ako moraš malo da podvrneš rukave ako ti je trenerka velika, kao ni ako se malo izlizala oko vrata.

Niko nije ismijavao jeftino, jer mnogo gotovo niko nije ni imao.

Danas su djeca opsjednuta skupim telefonima, patikama i jaknama i za to isto se ubijaju da im omoguće roditelji koji su odrastali u trenerkama sa pijace.

Nije se jela pica, osim u specijalnim prilikama, i to je često bila domaća.

Nisu se svakog dana jeli ćevapi.

Nije bilo čokolade u izobilju.

Kinder si jeo samo kada ga donese tetka iz Njemačke.

I čudimo se zašto sve više djevojčica žudi za bogatim momcima u skupim autima a ismijavaju one koji bi ih voljeli i na klupi do koje šetaju sa rukom u ruci.

Sve smo obezvrijedili, jer samo novcu dajemo na značaju.

Krznima, napumpanim usnama, skupim tašnama.

Ja sam u srednoj školi imala dvije torbice koje mi je isplela baka i bile su mnogo kul. I iste takve kape i rukavice i šalove.

Patike je nosio kakve je ko imao.

I postojala je nekolicina djevojčica koja je prodavala svoje društvo za vožnju u skupom automobilu ili piće u separeu, no takve su imale svoje „ime“ i niko o njima nije mislio da su kul.

Teško je u ovom materijalističkom svijetu, Zadruga, Pinkova, raznih zvijezda i parada naučiti djecu da novac nije sve.

Teško je u svijetu instagrama, youtubea i fejsbuka gdje se količina tvoje dopadljivosti plaća novcem. Što više lajkova više novca. A lajkove obično privlače skupe stvari. A skupe stvari ne mogu tako često da plate tvoji mama i tata.

Novac možeš da zaradiš i sama. Novac može da kupi te torbe koje želiš ali one neće nikada učiniti da se osjećaš tako dobro kao kada te grli neko kome si cijeli svijet.

Znaš li da „taj kome si cijeli svijet“ može da ti omogući život u kojem rasteš iznutra iako možda vozi stari tatin auto ili će na dejt doći autobusom.

Znaš li koliko može da te ugrije jakna sa pijace koju će on skinuti i dati tebi?

Znaš li kako ruka može da ti se zgrije u džepu njegovog starog kaputa?

Može novac da ti kupi mnogo sjajnih stvari. Može novac da za tebe olakša mnogo toga. Ali nikada mu nemoj podrediti sve. Nikada nemoj prodati svoj život. Jer dostojanstvo…njega nikada ne možeš ponovo zaraditi.

Jelena Despot/Lola