Marina Radoš: Ljudi, gledala sam Zadrugu nekoliko tjedana

Printscreen

Poznati

Marina Radoš: Ljudi, gledala sam Zadrugu nekoliko tjedana

Eksperiment i znatiželja su otišli u krivom smjeru.

Nemam televiziju i baš biram sadržaj koji ću putem laptopa progutati tijekom dana.

Stravičan period mog života počeo je nekad prošle godine. Emitirala se Zadruga 3. Znala sam te neke likove iz medija: Lunu, Kiju, Slobu, Anabelu. Dvije ili tri večeri zaredom sam uključila te klipove na YouTubeu i počeo je moj pakao.

Bilo bi zaista suvišno govoriti koliko je taj program bizaran, bolestan i štetan za konzumente. Ja sam se bila navukla.

Jednu večer se ta Luna napila pred ocem i dečkom. Nosila je samo grudnjak i hlače. Vrištala je, histerizirala, razbijala, lomila, plakala. Dečko ju je smirivao, pa je bacio na pod da se smiri, pa se derao na nju, pa je bilo strašno.

Onda je bila Miljana, radno nesposobna osoba koja je u to ludilo dovela svoje dijete. Majka je tuče na televiziji. Plaču i čupaju se. Kažu da ih otac tuče obje kad dođu kući. Bolje im je u realityju.

Na televiziji je postalo sasvim normalno da se lijekovi za smirenje dijele kao bombone i pritom miješaju s alkoholom. Da svaki čovjek u tom programu ima šifru.

Djeca to danas na TV-u gledaju kao Branka Kockicu. Suvišno je, opet kažem, davati dijagnoze tim ljudima i pisati da tamo obitavaju psihički bolesnici, sitni kriminalci i prostitutke koje je društvo prihvatilo na najodvratniji mogući način.

Jedino je moguće zapitati se – zašto itko to gleda? Zašto sam, zdrava i prava, ja to gledala nekoliko tjedana?

Da je bilo duhovito – nije. Da je bilo zabavno – nije. Da je bio guilty pleasure – nije ni to.

Bio je to bijeg od realnosti i mazohizam. Uvjerena sam da ta dva poriva vode svakog gledatelja navedenog programa.

Promatranje psihičkih bolesnika sa sigurne udaljenosti plod je ljudske znatiželje i mazohizma. I jednog velikog tješenja vlastitog života.


Foto: printscreentvpink

Gle ovu, gore je prošla s muškarcima nego ja. Gle ovu, njezina majka je gora prema njoj nego moja prema meni. Gle ovu, i ona ima strah od napuštanja. Gle ovog, prokockao je sve. Gle onu tamo, nju su svi napustili. Gle ovu, ona nema nikakve šanse. Ja je još imam.

U nekoliko tjedana gledanja Zadruge ja sam se sebi činila super. Stan mi je u neredu. OK, nije kao njihov. Nešto nisam dobro, ma ok sam ja – gledaj ti ove luđake. Nešto mi ne ide u ljubavi – ma ja sam super, pogledaj ti ove nesretnice koje pred kamerama kleče za muškarca.

Nitko se ne divi Zadruzi. Ti ljudi, uvjerena sam sada, nemaju nikakve fanove ni podršku. Imaju samo narod koji tone sve dublje i osjeća se dobro jer još nije dotakao dno.

Nikoga ne zanimaju Luna i Kija. Zanimaju ih njihove vlastite nesreće koje je kreator ovog programa podigao do suludih potencija, pa nam naši problemi izgledaju mizerno.

Ne brinite se, vaša djeca ne žele biti kao ljudi iz Zadruge. Vaša djeca se njima samo mogu opravdati.

Prošlo je nekoliko mjeseci otkako sam zauvijek ugasila Zadrugu. Život je odjednom sve normalniji i teži. Počela sam ga uspoređivati sa životima uspješnih i izuzetnih ljudi.

Lola/Marina Radoš

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Poznati

Popularno

To Top