Marina Radoš: Prestanite vjerovati prokletom Instagramu, on najviše laže pred blagdane

Božić je.

Radim popodnevnu smjenu, a u opisu mog posla je i da listam Instagram.

Već u četiri popodne učinilo mi se da sam vidjela sto sretnijih žena od mene. O ljepšima da i ne govorim. Barem pedeset bolje okićenih jelki.

Barem dvadeset familija koje se, za razliku od moje, nisu posvađale u nervozi pripremanja blagdana.

Božić. Radim popodnevnu od doma. Gledam, jebote, svi kolači na Instagramu su ispali bolje od mojih. Sve su one u večernjim haljinama dok ja smrdim u pidžami. Gle, one provode Božić u sandalama.

Do šest popodne, na Božić ili Novu godinu, svaka će žena biti sigurna da je cijeli svijet savršen, osim nje.

Božić. Radim popodnevnu od doma, čitam crnu kroniku u kojoj piše da je djevojka iz Kalifornije umrla na operacijskom stolu tijekom zahvata povećavanja stražnjice. Ulazim joj na profil.

Prije operacije je imala savršenu stražnjicu. Bila je prelijepa i živa. Njezin sprovod je bio tako miran. Na njemu nije bio nitko od 13 milijuna njezinih pratitelja. Skupilo se nešto rodbine, roditelji, bliski prijatelji. Na sprovod nije došao nitko zbog čijeg je lajka nesretnica htjela još jednom povećati stražnjicu.

Je li ta djevojka zapravo sve što Instagram ustvari jeste? Mašina koja služi da obične žene čini nesretnima, da obične jelke čini jadnim drvcima, da obične stražnjice čini jadnim tijelima koja ne zaslužuju lajk?

Je li sva istina o Instagramu baš u toj priči o umiranju na operaciji zbog guze, pred Božić. Jesu li te savršene slike koje nas obične smrtnice čine nesretnima zapravo proizvodi jednako nesretnih žena?

Božić je, do osam sati navečer svaki je prizor koji sam vidjela na Instagramu bio gotovo savršen. Savršene jelke. Savršeni kolači. Savršeni muževi. Savršene domaćice. Savršeno čiste kuće. Savršeni pribor za jelo iz Zara homea.

Nešto se, jebi ga, ne slaže. Nije mi bilo jasno što.

Sutradan sam se tek mrvicu oporavila od savršenih žena, jelki i kolača na Instagramu. Pozvala sam tri bliske prijateljice na piće. Jedna od njih me pokupila autom i nagovorila da svratimo u stan kod druge. Sljedeće čega se sjećam je pun stan mojih frendica, prskalice, torta, sva Instagram oprema za rođendan i ogromno iznenađenje.

Od partyja koji je uslijedio imam jednu jedinu sliku. Bilo je to najboljih nekoliko sati ove godine, a ja imam jednu jedinu sliku. Nemam ni story koji je trebalo snimiti kad sam ulazila.

Ni snimku di pušem svjećice. Nemam ni sliku na kojoj sam prezgodna i držim balone s brojem 30. Ništa nismo uslikali.

Na Instagramu je tek moj selfi koji sam, tužna i razočarana svojim kolačima, jelkom i životom, okinula prije tog partyja. Skupio je stotine lajkova.

Možda neka curica misli da je to bio zaista savršen trenutak.

Lola/Marina Radoš