Za žensko je normalno da ostane sa majkom, ako se ne uda

pixabay.com

Kuća i porodica

Za žensko je normalno da ostane sa majkom, ako se ne uda

Halo, mama! Halo, zašto me zoveš?

Sad sam se probudila. Nema ni tebe ni Mladena.

– Naravno da me nema.
– Gdje si, mama? Kasno je. Hoćeš da dođem po tebe?
– Jesi li ti normalna?
– Gdje si?
– Dragana, ja sam mrtva već deset godina.

Bunovna, ona je zaista zaboravila da joj je majka mrtva. Tim više se zaprepastila što ju je uopšte uspjela dobiti. Ispostavilo se da je signal u drugom svijetu bolji nego u ovom, jer su se njihovi telefonski razgovori nastavili.

– Vidim, jedva si čekala da umrem – reče bijesna majka.
– Šta pričaš, mama?
– Znaš ti dobro, šta pričam.
– Ne, mama, ne znam.

Već je požalila što joj je plakala na sahrani. Zamišljala je kako ova ironično prevrče očima nad njenim suzama.
– Znaš, znaš. Ni u grobu se nisam ohladila, a ti si pustila da se porodica raspadne.
– Mama, porodica se nije raspala. Svi smo živi i zdravi.

– Jakog mi života, prođete ulicom i ne pozdravite se.
– Nije tačno!
– Dobila si šta si htjela. Riješila si se mene, ne moraš da više brineš za brata.
– Mama, Sreten je stariji od mene. Ne mogu da čitav život izdržavam njega i njegovu ženu. I ja sam čovjek, i ja imam dušu.

– Da sam ja živa…
– Ali nisi, mama, mrtva si – viknu Dragana u slušalicu, kao da sebe želi da ubijedi.
Ali majčin glas se nije dao omesti. Bio je sve življi i življi.

– …ne bi se ti tako zjakala, dok ti je brat bez posla.
– Mama, ja se ne zjakam. Nekad me pozovu prijateljice i ja izađem. Zar ćeš mi i mrtva braniti da se družim s ljudima?

– Hvala Bogu što sam mrtva, da nisam ti bi me u grob otjerala. Stara žena poput tebe da lunja po kafanama! Nije trebalo da te štedim batina.

– Kada si me ti štedila batina, molim te?
– Sretena sam više tukla od tebe!
– Nije tačno. Kada bi Sreten mene izazivao, tukla si nas oboje. A mene si znala tući čak i kada je on nešto uradio. Samo si njega štediti kada ja nešto napravim.

– Pa šta hoćeš, žensko si! Muška djeca su osjetljivija. Šta ti fali?
– Ne fali mi ništa…
– Eto, imaš normalan posao, brak doduše više nemaš…
– Prestani!
– Sve sam ti to ja pružila!
– Nisi mi ti ništa pružila. Ja sam sve sama radila. Čitav život sam sve sama radila.

– Ma nemoj! A ko ti je plaćao školovanje?!
– Hoćeš da kažeš da nije trebalo da idem na fakultet?
– Hoću da kažem da si ti sve dobila, a tvoj brat ništa.

– Moj brat nikad ništa nije radio! Ja sam mu kupila stan, ja sam mu kupila auto, ja sam mu školovala sina. Oni su meni okrenuli leđa nakon tvoje smrti.
– Šta hoćeš? Nije on kriv što mu je firma otišla pod stečaj, pa nije mogao da se zaposli.
– Nisam ni ja kriva!
– Ti si mu sestra. Tvoja dužnost je da mu pomogneš.
– A ko je meni pomogao?

– Ja sam ti pomagala. Ko ti je kuvao dok si radila? Ko ti je čuvao malog dok si bila na poslu?
– Ti si mi brak uništila – promrmlja Dragana.

– Molim – zlokobno upita njena majka.
– Ništa – zbunjeno će Dragana – čistim grlo.
– Gdje ti je mali?
– Mladen se iselio, mama.
– Naravno, pobjegao je od tebe.

– Otišao je da živi sam, to je normalno.
– Pobjegao je od tebe, jer mu ne daš da živi.
– Prestani, molim te.

– Ništa nisi znala. Toliko si posesivna. Samo ga gušiš.
– Mama! Otišao je kao što je i Sreten otišao od tebe.
– Nema to nikakve veze. Sreten je otišao jer se oženio! A ovaj tvoj nema ni kučeta ni mačeta.
– Naći će nekoga.
– Aha, sve se plašim. U ovim godinama, sam… Boga pitaj šta radi tamo sam. Šta će sve čaršija pričati!

– Mama! Ćuti!
– Ne vrišti na mene!
– Otišao je da ne bi čitav život živio sa svojom majkom kao ja.

– To je druga stvar. Ti si žensko.
– Kakve to veze ima?
– Za žensko je normalno da ostane sa majkom, ako se ne uda.
– Pa i ja sam se udala!

– Jakog mi braka. I odmah si se razvela. Ni to nisi znala kako valja.
– Mama!
– Šta je? Hoćeš li sada mene okriviti što ti je brak propao.
Dragana je pregrizla jezik.

– Nema smisla raspravljati se s njom. Mrtva je – pomisli.
– Slušaj, mama. Zaista ne mogu ovo da radim. Ti si svakako umrla. I da imam nešto da kažem, sada je sve ionako gotovo.
– Čekaj – viknu starica skoro pa očajnički.
– Šta je sada?
– Jesi li ti dobro? Čuvaš li se?
– Čuvam.

– Ne bih rekla. Evo, Đura, znaš, što je prošle sedmice umrla, ona žena od pokojnog Mome koji je…
– Znam ko je Đura, mama.
Izgleda da je trač sočan i mrtvima kao i živima.
– Rekla mi je da si nešto smršala.
– Malo sam izgubila kila. Imam puno posla.

– A pokojna Nada mi je isto rekla da samo juriš gore-dole, ko luda Nasta.
– Pa šta ću kada imama posla?
– Ne možeš to tako, ti si žena u godinama. Još malo pa ćeš biti stara ko ja.
– Ima još do toga.

– A ko je vidio da žena u tom dobu toliko radi. Sjedi kod kuće i smiri se.
– Mama, dobro mi je ovako.
– Kako nisi nimalo na mene? Sve je propalo otkako mene nema! Porodica nam umire! Ovaj tvoj nema djecu, Boga pitaj hoće li imati, a ni Sretenov ništa ne radi. A šta ti radiš? Gluvariš!

– Ja radim svoj posao!
– Pa prestani!
– Neću!
– Zašto?!
– Zato šta neću da umrem od staračke demencije. Neću da umrem kao ti!
Sa druge strane slušalice se više nije čulo ništa.

– Izvini, mama – reče Dragana.
– Nije to trebalo da mi kažeš.
– Znam, mama. Izvini.
– Samo ja znam kako mi je bilo.

– Dobro.
– Misliš da je lako.
– Ne mislim ja ništa. Samo se sjećam kako smo se svi napatili. Neću da i ja tako završim.
– Ja se samo brinem za tebe.

– Znam.
– Nema veze što si već stara žena. I k tome raspuštenica.
– Mama!
– Nema veze što sam ja mrtva. Da si još toliko starija i da sam ja deset puta umrla, ja ću ti i dalje biti majka, dok god si živa. Upamti to.

I Dragana je upamtila. Sa svojom mrtvom majkom od tada se čula skoro svaki dan. I svaki put joj zamjerala sve što nije uradila kako bi ona. Ni jednu sitnicu nije uspjela da propusti.

Svaku metu je precizno pogađala, trujuću je svojom čudnom majčinskom ljubavlju koja ni ispod groba nije splasnula. I Dragana se pomirila s tim da šta god uradila, do smrti će biti kćerka svoje majke.

***

– Zdravo, majko!
– Zdravo, sine. Zašto me zoveš?

– Probudio sam se. Stan mi je prazan, nema nikoga. Odjednom sam te se sjetio.
– Znaš li gdje sam ja?
– Pa, jesi li kod kuće?
– Mladene, ja sam mrtva već deset godina…

Piše: Fedor Marjanović/Lola

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top