Pardon, nije mi dobar naslov, odmah na početku da naglasim. Žene obožavaju frajere za koje misle da ih treba spasiti i da ih one mogu spasiti.
Autodestrukcija kod muškaraca nekad je veći izazov i afrodizijak za ženu nego moć, uspjeh i šarm. Ponekad su oni daleki, s*ebani, emotivno nedostupni likovi veći izazov nego zdravi, veseli, sretni i zadovoljni muškarci.
Ne pričam napamet. I sama sam bila u toj fazi.
Kompleks spasitelja postoji u modernoj psihologiji. Naravno, pročitala sam sve o tome. Takva žena, kažu psiholozi i muškarac, ima snažnu potrebu ulaziti u odnose s osobama kojima treba spas. Od lošeg života. Od depresije. Od loših odluka.
Spasitelj potom misli da je zaslužio bezuvjetnu ljubav svojim nastojanjem da spasi.
Usudila bih se ipak reći da su muškarci na tom polju inteligentniji od nas.
Zašto?
Muškarci vole spašavati žene koje su u trenutnoj nevolji koju nisu izazvale same. Tako će naši spasitelji promijeniti gumu ili sijalicu, poneki nas braniti od pijanca u autobusu, ponekad nam pokazati da su snažni. Poslije toga će jednostavno odšetati.
Muškarci pak neće popravljati ženu. Autodestruktivna žena, žena koju treba spasiti od lošeg života, depresije, loših odluka i odnosa njima je potpuno neprivlačna i od njezinog se mraka bježi kao đavao od krsta.
Žene kao da rade potpuno obrnutu stvar.
Žene ne vole spašavati muškarce koji su u trenutnoj nevolji koju nisu izazvali sami. Za žene su takvi muškarci nesposobnjakovići koji očekuju da će žena ispraviti situaciju tako što će za njih napraviti sitnicu.
Ukoliko takvu sitnicu i naprave, recimo frajeru pomognu napisati seminarski rad, on će u potpuno potonuti u svojoj muškosti. I njoj, ali i samoj sebi.
Zato smo prve spasiteljice kada treba spašavati ljude kojima nema spasa. Uopće nam nije teško uzeti veliki projekt s*ebanog odraslog čovjeka kojeg desetljećima nije spasio nitko niti je to mogao napraviti.
Autodestruktivci kao da su seksipilniji od zdravih ljudi kojima samo treba napisati seminar. Kao da su muževniji. Kao da su veći frajeri.
„Ja ću biti ta. Ja ću ga spasiti. Sa mnom će ponovno zavoljeti život“, misli prosječna glupača, poput mene i tebe, kada si zada projekt spašavanja. Osim što je nerealno i potpuno suludo, ovakvo postavljanje je nevjerojatno samodopadno. Da, ti ćeš spasiti nekoga tko spas odavno niti traži niti želi.
Ni ovaj put neću se igrati psihologa, ali moramo tjedan početi nekim grubim istinama.
Dakle – nećeš ga spasiti. Njemu spas niti treba, niti ga on želi, niti se može spasiti osoba koja ne želi biti spašena. Sve što ćeš dobiti, ako godinama budeš pokušavala spasiti nekoga, je to da ćeš samo početi sličiti na tu autodestruktivnu i s*ebanu osobu. Bit ćete sve sličniji. I on će te voljeti sve manje.
I onda ćeš doći na početak priče. Nakon tebe on će imati brdo kandidatkinja za novu spasiteljicu. Od tebe će svi bježati. Zato ti je bolje da se držiš ovog što si mu napisala seminar. Vjeruj mi.
Marina Radoš/Lola
You must be logged in to post a comment Login