Godinu iza nas jednim dijelom obilježila su svjedočanstva zlostavljanih žena.
Redom su to bile lijepe i uspješne žene.
Redom su godinama skupljale hrabrost da bilo kome kažu. Redom su progovorile čim su osjetile malo hrabrosti, malo volje za razumijevanjem i malo neovisnosti.
Malo, kažem s razlogom. Puno hrabrosti, puno volje za razumijevanjem i puno neovisnosti žena na Balkanu nikada neće postići.
Hrabrost joj ubijaju horde obožavatelja i suportera njezinog zlostavljača, volju za razumijevanjem kao društvo nikad nismo postigli, a neovisnost ide u pizdu lijepe materine čim te lokalni moćnik ili novinari uzmu na zub.
Ajde da počnemo s prvim pokušajem razumijevanja? Pratite me?
Zlostavljana žena redovito ima psihičke tegobe, PTSP, depresiju i anksioznost. Kao takva redovito će u društvu dobiti etiketu psihički nestabilne jadnice (željne pažnje).
Društvo će je lako uvjeriti da je zlostavljanje umislila, da je batine tražila i da je njezin narcisoidni zlostavljač zaista bolji od nje.
Zlostavljač je, s druge strane, redovito manipulator koji je u svoju mrežu uhvatio sve koji ga površno poznaju. On će javnost i društvo lako uvjeriti da je šarmantan, neodoljiv, psihički stabilan i zabavan.
Ako je pritom i neodoljivo zgodan, žrtva protiv njega nema šanse, jer su na njegovu stranu već stale sve žene koje misle da zgodni i šarmantni muškarci ne mogu zlostavljati ženu.
Tim slijedom žrtva apsolutno nema šanse reći da je zlostavljana, a da je se ne proglasi nestabilnom jadnicom koja traži pažnju i optužuje nevinog zgodnog i šarmantnog muškarca da joj je pokušao uništiti život, ili ga potpuno uništio.
Zar zaista mislite da bi bilo koja žena na svijetu, pogotovo na brdovitom Balkanu, u glavi pomislila: Ej, idem lagati da su me zlostavljali. Tako ću dobiti publicitet.
Mislite li, zaista, da svaka od zlostavljanih žena koje smo čuli u proteklih godinu dana nije bila svjesna da joj se neće vjerovati? Mislite li zaista da će netko svjesno dobiti etiketu žrtve zlostavljanja u zamjenu za nekoliko naslovnih strana u novinama?
Žrtva zlostavljanja obično godinama promišlja o onom što joj se dogodilo. Analizira. Zbraja i oduzima. Noću je bude napadi panike. Popodne razmišlja o tome je li on zaista takav monstrum ili je ona potpuno luda.
Zlostavljač ju tjednima, mjesecima i godinama izluđuje i govori da ništa od toga što govori nije istina. Da je on beskrajno voli, ali da bi trebala kod psihologa. Da ju on nikad ne bi povrijedio.
Kada ona podigne glavu iznad svog pakla, vidi da njezinog zlostavljača svi okolo obožavaju i da joj nitko neće povjerovati. Ostaje sama protiv njega i horde njegovih advokata.
Mnogima od njih trebale su godine da uopće shvate da su bile zlostavljane. Psihička tortura u toksičnoj vezi ženu dovodi u stanje bunila u kojemu ona nema pojma događa li se zaista ono što joj se čini.
Kad, uz pomoć stručnjaka, shvati da je zlostavljana i o tome oslobođena i puna želje za spašavanjem drugih žena najzad progovori, tek počinje tortura. Sve segmente onog što je sama analizirala i shvatila sada pokušava analizirati masa ljudi.
Sve ono što se odvijalo u tim teškim noćima, napadima panike i sluđivanju postaje javna stvar. Žrtva ponovno doživljava zlostavljanje, a masa ljudi koja joj ne vjeruje i koja bira stranu zgodnog i šarmantnog zlostavljača ponovno je uvjerava da nije istina ono što govori.
Kao što ju je uvjeravao i on. I ponovno je sama protiv njega i horde njegovih advokata.
Foto: Canva
Jučer sam, ne znam kako i zašto, gledala dokumentarac o stravičnom ubojstvu u Hrvatskoj koje se dogodilo prije 13 godina.
Mladić, za kojeg susjedi i prijatelji imaju samo riječi hvale (vidite poveznicu?), koji je tih, miran i povučen, veliki radnik i prijatelj, ubio je djevojku u automobilu zadavši joj 23 udaraca francuskim ključem u glavu.
Bilo je to jedino zlostavljanje u koje je Balkan povjerovao bez ikakve rasprave.
Zašto?
Zato što je žrtva mrtva.
Kada je riječ o zlostavljanju, koliko god ono bilo brutalno i nepodnošljivo za ženu, podršku društva i advokate će dobiti samo ako je uspije ubiti.
Dok god je živa bit će na stupu srama kao nestabilna jadnica koja pokušava uništiti život divnom, šarmantnom, zgodnom i tihom liku kojeg obožava komšiluk, društvo i ženski rod.
Marina Radoš/Lola
You must be logged in to post a comment Login