„Rodila sam dete, a rekli su mi da NEMA ŠANSE“

instagram/Printscreen

Poznati

„Rodila sam dete, a rekli su mi da NEMA ŠANSE“

Hristina Popović otvorila je dušu i otkrila zbog čega se skriva od ljudi i ne pokazuje im svoju pravu stranu

Hristina Popović je jedan od omiljenih nam likova u srpskoj kinematografiji. Jedna od njenih najpoznatijih uloga je uloga Biserke, iz filma „Parada“, Srđana Dragojevića. Iako je doživljavamo kao neprevaziđeni izvor optimizma i osobu prepunu energije, stvari često nisu onakve kakve nam se prikazuju.

Ona je otvorila dušu i otkrila zbog čega se skriva od ljudi i ne pokazuje im svoju pravu stranu, šta je zabrinjava kod odrastanja ćerke i šta joj je pomoglo da se izbori sa sumnjama i stekne samopouzdanje.

Ona je u porodici, kako tvrdi, naučila i da je, kada nestane mogućnosti da se osloniš sam na sebe, potrebno potražiti pomoć psihijatra. Ona to rado čini i danas , a kroz priču je pomenula i svoju borbu za majčinstvo.

„Motivacija je moje najbolje oružje, uvek ih imam nekoliko u džepu, za svaki slučaj, ali kada ih ponestane, obratim se školovanim ljudima za to. Mom samopouzdanju dosta je pomoglo i to što sam počela da lagano ispitujem svoje granice i pobeđujem samu sebe. Naime, tokom letovanja s mamom i tek rođenom ćerkom u Budvi, u našoj kući, negde 2014. godine, počela sam da šetam i shvatila da mi to prija, zatim sam instalirala aplikaciju po kojoj jedan minut trčiš najbolje što umeš, drugi pešačiš. Pomislila sam: ‘Što neću to moći, evo, rodila sam dete, rekli su mi isto, da ni to nema šanse da se desi i desila se i predivna je’. I tako za dve nedelje boravka na primorju uspela sam da istrčim pet kilometara. Nakon toga dobila sam veliko samopouzdanje i zapitala se šta ja to sve mogu. U 33. godini sam promenila život, potpuno sam izbacila psihoaktivne supstance, alkohol na prvom mestu. Nije to išlo uz stil samohrane keve“, zaključila je Hristina za Agelast podkast.

Hristina je priznala i da je privatno stidljiva i da se često u životu osećala neprihvaćenom. Navela je i da se ceo život izdvajala iz svoje okoline, a da u samoj činjenici da se neko izdvaja, danas ne vidi nikakav problem.

„Neko me je baš nedavno pitao: ‘Pa, dobro, jesu li te prihvatili konačno?’ Rekla sam: „Ne“. Pita me opet: ‘Pa kako ne, imaš trideset i nešto?’. Ja kažem: „Jes’, vala, glupo, ali ne“. Niko me nikada nije prihvatio onako kako je meni bilo potrebno, tako da imam dovoljno ranjivosti da se ogolim i priznam ko sam, već se dajem na komade i onoliko koliko neko može da me svari“, izjavila je glumica, koja ne traži toleranciju drugih, već dopuštanje.

„Tolerancija je, po mom mišljenju, tiha patnja. Postoji druga opcija, a to je dopuštanje da neko ima drugačiji izbor od tebe i da ga ne mrziš zbog toga. Mene su mama i tata učili da si ti odgovoran i kriv za sve što radiš, a tek kasnije, doduše 20 godina posle, shvatila sam da si ti zaslužan i za sve lepo što ti se događa. Roditelji su mi fenomenalni, ali valjda su na taj način želeli da me zaštite i nauče da držim kontrolu nad životom prihvatanjem odgovornosti“, iskrena je bila Hristina u Agelast podkastu.

Srbijadanas

Nastavi čitanje
Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Poznati

Popularno

To Top