Marina Radoš: Sve smo si ljepše što smo starije i to je najbolja zabluda ikad

Ljubav prema sebi nikad ne dolazi iz zaljubljenosti u sebe, tako sam nešto zaključila nedavno.

Vjerojatno i napisala tu negdje. Tridesete su idealne da jedna žena to shvati. Ljubav prema sebi dolazi u prihvaćanju sebe, u konačnom pomirenju sa svim manama koje s tim pomirenjem kao da potpuno nestaju.

Sjetih se tako jučer kako sam u dvadesetima pred ogledalom stiskala čvrste mladenačke noge i grozila se narančinom korom koja bi se pokazala. Kad stisnem. Koja bi se pokazala samo kad stisnem.

Oh, kako smo bile lijepe i nezadovoljne. I kako smo sve zadovoljnije sobom što je više celulita koji se ukazuje i kad se ne stisnu mladenačke noge pred ogledalom.

Oh, kako je lako s trideset pomisliti: Ne sviđa ti se moj celulit? Mrš mi iz kreveta.

Sjetih se, nakon te narančine kore u tragovima, i debljine pudera koja mi je bila prijeko potrebna u dvadesetima. I tuge kada bi me netko vidio bez pudera.

Oh, kako je lijepo napokon pomisliti: Puder samo u izuzetnim prilikama. Ne sviđam ti se? Mrš mi iz vidokruga.

Znam koliko često prigovaram civilizaciji, svemiru i ženskoj sudbini na svim križevima koje smo dobile. Međutim, danas je dan kada ću zajedno s vama slaviti spoznaju da smo blagoslovljene nevjerojatnim balansom – što smo starije sve se više volimo i sve smo ljepše same sebi.

Spoznaja je to da smo blagoslovljene ljubavlju prema sebi samima baš kada nam ona najviše treba. Baš kada ni one najzaljubljenije u sebe više nemaju objekte divljenja. Baš kada se dogodi život.

Zamislite da je obratno i da smo najzadovoljnije sobom bile kada smo bile najljepše. Zamislite da smo bile potpuno svjesne ljepote lica i nogu sa dvadeset i da je naša realna slika pratila naše godine. Zamislite da smo znale koliko smo lijepe s dvadeset i da sada mislimo o tome koliko smo manje lijepe u tridesetima. Zamislite da debljina pudera raste s godinama i da stisak noge pred ogledalom biva sve jači.

Kakva bi to katastrofa bila!

Tridesete su stoga idealne godine jedne žene. Još po objektivnim standardima ljepote nismo za baciti, a ljubav prema sebi je najjača ikad. Nadam se da raste i u četrdesetima.

Možda se zbog ovog može pomisliti da je žena cijeli život u zabludi. Prvo da nije dovoljno lijepa, a poslije da je prelijepa. Ako to i nazovemo zabludom, to je najkorisnija zabluda koju smo dobile.

Lola/MarinaRadoš