EVO KAKO DA VASPITATE SAMOSTALNO DETE: Da se u starosti možete osloniti na njega!

pixabay.com

Kuća i porodica

EVO KAKO DA VASPITATE SAMOSTALNO DETE: Da se u starosti možete osloniti na njega!

Prekomerna roditeljska briga o detetu postaje mu smetnja kako odrasta. I sami roditelji, vremenom, počinju da se žale na nedostatak nezavisnosti odraslog potomstva. Problem je u tome što se mame i tate u njihovim srcima boje da ne postanu nepotrebni za svoje dete.

Nedavno smo, uz šoljicu kafe, tako polako razgovarali sa prijateljem. Neobavezi razgovori su se u jednom momentu prebacili na našu odraslu decu.

„Oh, kakva je to protraćena mladost! Ništa ne žele, ni za čim ne teže, ne znaju kako! Mima već 18 godina, a nije u stanju da skuva sebi testeninu. Kako će živeti sama, ne mogu ni da zamislim! Ne želi da radi, sve ja radim umesto nje “.

Kada sam krenula kući razmišljala sa o jadnoj ženi, mojoj drugarici, koja ide za odraslom kćerkom, sređuje, kuva, pere….

Dete praktično nije donosilo samostalne odluke, brižna mama je štitila svih kućnih poslova, fizičkog rada. Moja drugarica je tako shvatala svoju majčinsku dužnost: stvoriti smiren život, pružiti maksimalnu pažnju i utehu.

Devojčica je odrasla u pametnu, poslušnu, ali nimalo nezavisnu osobu. Tako živi, ne snoseći odgovornost za izbor i postupke, neprestano se osvrćući na majku, nadajući se njenoj pomoći.

„Više mi nisi potreban!“

Mama i tata bi trebalo da postanu NEPOTREBNI svojoj odrasloj deci. Ovo se mora odnositi i na ekonomske i na fizičke aspekte detetovog života. Mladi TREBA DA ŽELE da žive samostalno, samostalno rešavaju nove probleme, brinu se o svom potomstvu i zarađuju za život.

Evo jednog primera: ćerka od 25 godina otišla u provod. Brižna majka celu noć bdi jer ne zna gde joj je dete. Kada dete ulazi u kuću, majka krene da kuka: „Zvala sam te, nisi se javila, mislila sam da ti se nešto desilo…“

Kćerka ima 35 godina, krenula je sa drugaricom na kafu. Majka iz kuhinje viče: Stavi kapu na glavu, prehladićeš se!

Kćerka ima 45 godina, a otac zove: Gde si ti, ne javljaš se? Kad dolaziš kući sa posla?

Ovo je najčešća slika iz naših domova. Roditelji nikad ne mogu da prevaziđu potrebu da brinu o svom detetu i stalno bdiju nad njima, čak iako je to dete već odrastao čovek. Pravi roditelj bi dete „izbacio“ iz kuće već sa 18 godina. Samostalno dete, znači sposobo dete! Pustite ga da živi svoj život.

„MI NISMO BILI TAKVI“

Kada sam se sledeće nedelje ponovo našla sa drugaricom počela sam da sa njom pričam o ovome, ona me je pogledala kao da sam luda i rekla: „Šta, da je pustim da luta po gradu? Zamisli da se uda sa 22, pa još i rodi dete? Šta ako je taj čovek maltretira? Bolje, neka nje ovde – pred mojim očim!“

Setite se samo koliko ste vi želeli da odete od kuće kada ste imali 18! Želeli ste da steknete nezavisnost, slobodu… Zašto to da ne priuštite svom detetu. Ko živi, taj i greši!

Prekomerna briga je koren svakog zla!

Zašto mnogi od nas nisu spremni svojoj deci pružiti istu slobodu koju smo mi imali u mlađim godinama? Jednostavno se plašimo da svojim potomcima ne postanu nepotrebni, pa decu držimo u svojoj blizini poslednjim atomima snage. I znate, takva infantilna deca i ne žure da odu, čak i ako im date potpunu slobodu.

Više vole da borave u svojoj sobi sa posterima na zidovima iz detinjstva i laptopom na stolu. Oni će čak početi poslušno da podnose svakodnevna predavanja rođaka o tome što se do sada nisu udali/oženili. Mnogo je lakše da saslušaju, a zatim odu kod majke na hranu i čistu posteljinu.

Zašto negde bežati kada im je najlepše kod kuće!

Od čega deca odlaze?

Na kraju krajeva, deca ne beže od roditeljske brige. Beže od nemoći, potrebe da ispune surove roditeljske zahteve: „Gde si krenuo tako obučen? Ko tako pere suđe? Nepravilno držiš dete u naručju!“

Što više dajete slobodu, nezavisnosti svom potomstvu, postajaće tanje krvne veze između vas. Potreba da mama bude tu svakog minuta uskoro će nestati.

Bez obzira koliko bolno bilo, naš zadatak je da postanemo što nepotrebniji za našu odraslu decu. Tu fizičku i ekonomsku slobodu moraju steći od nas mudrih odraslih.

Deci mama i tata nisu potrebni da do kraja života igraju ulogu kuvara, mašine za veš i novčanika bez dna. Jednom kada deca postanu odrasla, više im nisu potrebne mame i tate. To znači da je došlo vreme kada se deca i roditelji mogu istinski voleti. Tada su odraslom detetu potrebne mame i tate sa njihovim direktnim prisustvom u ovom teškom svetu. Oni su potrebni kako bi dete imalo toplinu u duši od pomisli da ima najdraže i najvoljenije ljude – roditelje.

Autor: econet.ru, prevod Stil.kurir.rs

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Kuća i porodica

Popularno

To Top