Marina Radoš: Deset stvari koje je svijet pobrkao s ljubavlju.

Ovih dana je svijet slavio ljubav, iako gotovo nitko od nas nema definiciju ljubavi.Ja sam, žene moje, danas guglala definiciju ljubavi.

Ne zato što ne znam što je ljubav, nego zato što sam kroz život toliko toga miješala s ljubavlju. Da mi oprosti ljubav.

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti, kaže Wikipedia. Gotovo je potpuno netočno.
Zašto? Zato što osnovne emocionalne potrebe ne može gasiti netko drugi i zato što su naše emocionalne potrebe kompleksne. Istina, žudimo za ljubavlju. Međutim, u toj žudnji zatvaramo oči i toliko toga pogrešno zovemo ljubavlju.

Ovo je deset stvari koje sam kroz život brkala s ljubavlju i koje vidim da ljudi brkaju s ljubavlju. Nadam se da će nekome koristiti. Izvinjavam se psiholozima ukoliko sam se previše zavukla u njihovu struku. Ovo sam si dozvolila jer sam karijeru izgradila na pisanju o ljubavi. I vrlo često bila u potpunoj zabludi.

Strah od napuštanja – Vrlo sličan ljubavi. Međutim, to nije ljubav.

Narcisoidno zlostavljanje – To u književnosti i svakodnevici zovemo fatalna ljubav. Zapravo je toksični odnos u kojemu su trenuci sreće toliko rijetki da u našim očima izgledaju ogromno.

Potreba za sigurnošću – Isto, vrlo slično. No, to nije ljubav.

Muka u stomaku i klecanje koljena – Navodno, prava ljubav. Daleko je klecanje koljena od prave ljubavi. Klecanje koljena je većinom osjećaj nemoći i submisivnosti. Straha od odbijanja.

Ostvarivanje potrebe za tim da budemo spašene – Nije ljubav. To je samo to – potreba da budemo spašene. Nitko nas neće spasiti. Nitko neće doći. Onaj tko se predstavlja kao spasitelj većinom želi potpunu kontrolu nad tobom.

Sjajan seks i humor – Kažu, ne treba više od toga. To je ljubav. Međutim, nije ljubav samo to. Sjajnog seksa ima i kad se ne volimo.

Slijepo obožavanje – Nije ljubav. Kada predmet obožavanja postane čovjek, obožavanje nestane. Božanstva se vole samo izdaleka.

Pokloni – Nisu ljubav. Poklonima se na internetu hvale žene koje ili nisu naviknule na poklone, što je isto veliki problem i one koje nisu primile poklon nego utješnu nagradu ili mito.

Javna ljubav na Instagramu – Nije ljubav. Što više slika, to manje seksa. Što više selfija, to manje kvalitetnog druženja. Ni tajna ljubav nije ljubav. Ali je veća ljubav od one za koju nam treba 300 lajkova.

Lov na veliki plijen i neuhvatljivog frajera ili ženu – Nije ljubav. To je samo to – lov. Lov u kojemu na kraju shvaćamo da se od svih emocionalnih potreba, koje spomenu Wikipedia, ispunio samo ego.

I da ne završimo ovako negativno i pesimistično pitala sam jednu svoju stariju prijateljicu koja je kroz život imala sve gore navedeno i jednu pravu ljubav što je tajna te velike ljubavi.

„Nikad me u životu nije povrijedio ni uvrijedio. Nakon svake druge veze sam se raspadala. Kada je on otišao ja sam ostala veća i jača nego ikad.“
To bi mogla biti ljubav. Bez fatalnosti, klecanja koljena i slijepog obožavanja. Odnos u kojemu toliko rasteš i on te toliko voli da mu ne imponira tvoje raspadanje nego uživa u tome koliko si velika, jaka, nikad povrijeđena i nikad uvrijeđena.

Zaista bi to mogla biti ljubav.

Lola/MarinaRadoš