Marina Radoš: Nije svaka žena lijepa i ne mora biti lijepa. OK?

POČELA sam vježbati s jednom poznatom trenericom online.

Počela jesti kuhano.

Izbacila kruh, šećer, slatkiše i sokove. Pijem vodu, bijeli čaj. Ugasila sam aplikacije za dostavu.

Nitko na mom Instagramu nije skužio da sam se udebljala 10 kilograma. Namjestim se, imam filtere, imam aplikacije, imam stav. I pun ormar odjeće koju više ne mogu nositi.

Zvuči kao noćna mora. Realno i jeste noćna mora.

Za dva tjedna izgubila sam gotovo pet kila. Jedva se natjeram odraditi trening svaki dan, na gumene bombone i čokoladu mislim više nego na išta na ovom svijetu, ali kada mi je jučer poznanica koja me nije vidjela od kraja prošle godine rekla da sam smršavila – bila sam istinski sretna.

Je li u današnjem vremenu dozvoljeno narediti sebi da smršaviš 10 kila i biti nesretan što si debeo, ili je to znak da si nesigurna jadnica?

Sudeći po Instagramu, koji istovremeno propagira nemoguće standarde ljepote i pretilost kao novu ljepotu, sigurno sam nesigurna jadnica.

Jer, zašto bi itko mršavio kada je danas ok imati 80 kila bez prethodnih poroda, samo zato jer si lijena krava koja jede slatkiše i više ne trči ni za autobusom? (Ovo ja za sebe).

Laž da je svaka žena lijepa i da svaka od nas može biti Instagram model posljednjih se godina opasno širi društvom i ne znam zašto je prihvaćaju čak i feministički krugovi.

Nije svaka žena lijepa. I što je problem s tim? Moramo biti lijepe?

Foto: Canva

Primjer miješanja baba i žaba je ekspanzija plus size modela. Vjerojatno je afirmiranje plus size odjeće i modela zamišljeno kao slavljenje ženskih oblina, širokih bokova, trbuščića i jačih butina, kako bismo djevojčicama izbili iz glave da su lijepe samo žene u veličini S više od 175 centimetara.

Međutim, danas su plus size manekenke na Instagramu pretile žene od 146 kilograma koje lažu sebe da su sretne u svojoj koži, a njihovi ih pratitelji lažu da su lijepe.

Kad sam bila djevojčica, poznate manekenke su bile najljepše žene u državi. Bile su nedostižno visoke, nedostižno vitke, imale savršene zube i lica, savršene noge, savršene grudi.

Nabijale su komplekse ženama koje su htjele bit manekenke i htjele biti tako lijepe, mršave i vitke.

Onda je, kofol, došla revolucija i slave se obline.

Kada smo pomislili da ćemo spasiti žensko samopouzdanje i da će jednako sigurna biti i ona u veličini XS i ona u veličini XL dobili smo još gori svijet u kojemu više nije važno jesi li vitka i visoka, važno je samo da si model na Instagramu – pa kakav god.

Može li mi netko objasniti razliku između nekadašnje težnje za vitkom linijom i ljepotom i težnje za lajkovima na Instagramu i dobrim slikama?

Nema je.

Prvo je svakako zdravije za psihu.

Svakako je tužnije težiti da budeš Instagram model nego da budeš sebi lijepa.

Divne žene nisu lijepe žene. Niti Instagram modeli. Divne, prelijepe i posebne su one koje rade na sebi i kojima ne treba potvrda iz nerealnog svijeta da dobro izgledaju.

Što nas vraća na početak ove priče. Znat ću da sam napravila posao kad mi sreću ne predstavi kompliment poznanice da sam smršavila nego istinsko zadovoljstvo u meni kad ponovno budem nosila svu svoju odjeću koja stoji u ormaru dok ja lažem sebe da sam prelijepa u ovim helankama u koje jedino mogu da stanem.

Marina Radoš/Lola