Imaš li ti muškarca na grbači?

pixabay.com

Ljubav i seks

Imaš li ti muškarca na grbači?

Kada govorimo o iskorištavanju, emocionalnom, fizičkom, a i onom materijalnom, najčešće govorimo o ženama koje takav vid koristi ostvaruju iz veze sa muškarcem.

Za ženu postoji i taj pogrdni naziv, sponzoruša. Za muškarca – ne.

Kada barem ne bi postojali muškarci koji ostvaruju materijalnu korist iz veze sa nekom ženom.

Koliko god pogrešne bile žene koje sa nekim spavaju da bi dobile čokoladu, parfem ili skupu torbu, toliko su mi odvratni muškarci koji žive na grbači neke žene.

Postoje žene kojima to ne smeta. Koje na takav način konačno dokazuju našu “prevlast” nad njiima, i muškarci koji su toga svjesni i nekako nemaju problem da žive s tim.

Nikada nisam bila jedna od onih žena koja je željela muškarca koji će mi kupiti sve ono što mi u životu treba. Željela sam onog koji će sa mnom sve jednako. Ili barem zajedno.

Koliko su mi bili odvratni muškarci koji su dokazivali neku svoju moć ne dozvoljavajući ti da platiš nijednu kafu, toliko su mi bili odvratni i oni koji su bili u stanju da ti dozvole da tu kafu platiš deset puta.

Da žive u tvom stanu.

Da ne dijele nijedan račun.

Da su djeca, odjeća i obuća, isključivo tvoja obaveza.

Postoje one žene koje sticajem okolnosti zarađuju više od muškarca sa kojim su u vezi i u braku. I to je totalno u redu ako je i on taj koji doprinosi, u skladu sa svojim mogućnostima, ali ako ćeš ti zbog visine svog ličnog dohodka biti ta koja plaća sve, postavlja se jedno sasvim logično pitanje – zbog čega ti treba takav muškarac?

Ništa mi nije odbojnije na svijetu od muškarca koji ne umije ništa sam. Koji nije sposoban da se suoči sa životom i koji se sakriva iza leđa neke žene. Svoje. Ili one koja ga je rodila. Ovo drugo je možda i malo više za “bljuc”.

Ali o tome ne govorimo tako često kao o ženama. Kurvama, sponzorušama, bestidnicama. Za muškarca takve riječi, a ni njihovi sinonimi i ne postoje.

Njima sve pripada i sve se podrazumjeva. Pa i tvoja plata.

U životu svakog muškarca, a i žene može doći onaj momenat kada ti treba pomoć. Kad ostaneš bez posla, bez novca, bez plana i ideje. I sasvim je normalno da će tvoja partnerka ili partner biti prvi koji će ti pomoći. Ali ako tvoj život postane oslanjanje na tuđa leđa i tuđu pomoć ti više nisi partner, već teret. Ja bih rekla, bespotreban.

U životu svako od nas treba nekoga ko će te držati za ruku. Koračati s tobom i pored tebe. Ponekad ispred tebe. Ponekad će te malo povući ako ideš uzbrdo, ali ako te vuče konstantno, umorićete se prije vremena. Prvo ti. A onda i on.

Život ne treba da bude računanje, ali ne treba da bude ni iskorištavanje.

Nema te ljubavi koja neće pokleknuti pod teretom toga da si konstantno na nečijim leđima.

Nikada mi nije bio problem da pomognem, ali nikada nisam željela da ja budem ta koja dominira u nekom odnosu. Ni na jedan način. Željela sam jednako. Željela sam zajedno.

I malo mi je muka što se uvijek ženama prišiva taj epitet manje sposobnih, a nekako nas praksa svakog dana demantuje.

U vidu nalickanih, dotjeranih peglača kauča koji čekaju da im žena dođe kući i donese platu.

Koliko smo samo nenormalne.

Ali, možda to prebrodimo onog dana kada shvatimo da nam muškarac ne treba pošto-poto. Samo da bismo ga imale. Da bismo se “ostvarile”. Da bismo bile potpune.

Svaka žena je potpuna onoliko koliko je sama za sebe učinila. Muškarac treba da voli. Da je drug i partner. Nikako teret ili obaveza. Ili još “jedan račun koji treba da platiš”.

Jelene Despot/Lola

Kliknite da komentarišete

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ostalo u Ljubav i seks

To Top