Marina Radoš: Zašto nitko nije zaštitio mrtvu Jelenu i njezinu smrskanu lubanju?

Jeleni, očito, nije bilo spasa.

Skončala je u kanalu nakon što joj je njezin ubojica smrskao lubanju vjerojatno satarom.

Njezine rane bile su toliko duboke da je iskrvarila iz glave. Zamislite kako izgleda kad se lubanja isječe nekoliko puta. Ne morate zamišljati. U novinama smo vidjeli slike te glave i tih rupa. U novinama smo vidjeli slike njezinog mrtvog bijelog vrata. Vidjeli smo njezine noge. Vidjeli smo i njezine gaćice.

Jeleni, očito, nije bilo spasa. Jedna lijepa i talentirana žena zapela je u patrijarhalnoj obitelji u kojoj je prala gaće i mužu i svekru i svekrvi. Kao i tisuće i tisuće naših žena bračni je život živjela kao služavka, kao njegovateljica starijih, kao kuharica i kao čistačica. Ah, koliko je žena duhovno skončalo perući usrane svekrove gaće.

Jeleni, očito je, nije bilo spasa. Nekoliko dana prije smrti bila je predivna crnokosa 33-godišnjakinja kojoj pranje usranih gaća nije potpuno slomilo duh.

Dva dana nakon smrti iznijeli su je iz kanala smrskane lubanje i odnijeli na patologiju. Patolozi nikad nisu vidjeli takve ozljede na ljudskom biću.

Jeleni, očito, ni mrtvoj ni smrskane lubanje nije bilo spasa. Nitko nije spriječio da cijeli Balkan vidi njezinu smrskanu lubanju, njezin bijeli mrtvi vrat, njezine noge i njezine gaćice.

Jeleni, jebote, ni mrtvoj nije bilo spasa. Nekoliko dana nakon smrti cijeli je Balkan kofol tražio ubojicu, a zapravo je nekrofilski uživao u detaljima njezine stravične smrti. Upalile su se kamere, sadisti su pozivali pevaljke i tabloidne novinare da govore o Jeleni i njezinoj smrskanoj lubanji.

Jeleni, čovječe, ni mrtvoj nije bilo spasa. Njezin suprug je nakon nekoliko mjeseci prihvatio poziv medijskog sadiste da uđe u reality program s prostitutkama i propalim kriminalcima i da se u pauzi od seksa i pijančevanja govori o njezinoj smrti.

O njezinoj smrskanoj lubanji.

Jeleni, jebo nam pas mater svima, ni premrtvoj nije bilo spasa. Nekoliko mjeseci nakon njezine smrti pojavila se žena kojoj je njezin suprug slao vruće poruke. I tu je ženu netko pustio na nacionalnu televiziju kod novinara koji je nekad važio za ozbiljnog novinara.

Jeleni ni mrtvoj nije bilo spasa. Vidjeli smo njezinu smrskanu lubanju, mrtvi bijeli vrat, gaćice na njezinom beživotnom tijelu, čuli smo njezinog usranog svekra, čuli smo njezinog muža, njezinog ubojicu, gledali smo i slušali sve detalje o toj smrskanoj glavi i tom smrskanom životu.

Njezin je suprug osuđen na 40 godina zatvora šest godina nakon smrti. Njegova je nova djevojka na suđenje došla kao da ide na Grand paradu. Mediji su komentirali njezin stajling. Njezin je, očito, ubojica nakon suđenja sjeo u automobil i otišao kući. Nakon nekoliko sati otišli su po njega.

U zemljama gdje svaki dan tisuće žene duhovno umiru pod muževim batinama, gdje propadaju mentalno perući svekrvove usrane gaće, gdje računaju hoće li pitati deset maraka za uloške ili neće, mnogi su pomislili da će barem kada ih dokrajče dobiti suosjećanje i milost.

Da će barem smrskana lubanja probuditi empatiju. Da će barem mrtvi bijeli vrat jedne mlade žene i majke potaknuti nekoga da lupi šakom o stol i kaže: Dosta je!

Jelena nam je pokazala da neće. Jelena spava smrskane glave. Njezina ćerka živi sa svim tim slikama i tekstovima o njoj. Djevojčica odrasta s više tisuća tekstova o svojoj mrtvoj majci, sa slikama njezine smrskane lubanje, mrtvog bijelog vrata i reality programa koji je uslijedio.

I sve to komentira Lepi Mića iz Zadruge.

I pevaljke.

I svima to postaje normalno.

Lola